Prvi prozor u svet

Kroz istoriju Televizije Beograd, mogla bi se čitati i istorija posleratne Jugoslavije, njenog raspada i državne samostalnosti Srbije.

Kada je počela da radi, živeli smo u vremenu državnog socijalizma, razvijala se u doba samoupravljanja, zatim smo ušli u period novih balkanskih ratova i stigli do vremena  koje jedni pominju kao tranziciju, a drugi kao predvorje liberalnog kapitalizma. 

Još značajnije, za mnoge je ova televizija počela kao prvo slovo, prvi prozor u svet, ili povod za svakodnevno porodično večernje okupljanje.

Stepen poverenja u te reči, slike i ljude koji su u to vreme čitali vesti ili vodili programe, osećaj bliskosti gledališta i televizijskih junaka, nikada kasnije nije nadmašen.

Televizijsko iskustvo je, svakako, jedno od najznačajnijih zajedničkih generacijskih iskustava svih koji danas imaju četrdeset, pedeset, šezdeset godina.

Njihovi večni junaci, a svi znaju zašto, između ostalih, ostali su: Mića Orlović, Kamenko Katić, Dušanka Kalanj, Jovan Šćekić, Nikita i Vledanko, Zare, Mija i Čkalja, Skale Mitić, Milan Kovačević, Novak Novak, Lola Đukić....

Bilo je to vreme jedne ideologije, jedne poruke, jednog programa i jedne države. Navijalo se za Mitića, Bobeka, Šekularca, Đurđu Bjedov, Cerara, Daneua i Koraća, Muškatirovića, Parlova. Svi su bili naši, sem onih koji to nisu bili.

Ova kuća je nekad bila azbuka, često pesmarica, nekada karavan ili vremeplov, a bilo je perioda kada se pretvarala u bič ili opasno oružje protiv svih koji misle drugačije.

Nekada je bila obožavana, nekad proglašavana za simbol zla. Zbog nje se demonstriralo, tuklo, ginulo i palilo. Kuća je izdržala i one koji joj nisu želeli dobro.

Danas joj ponovo veruju, sada je ponovo gledaju, sada je iznova mesto svakodnevnog okupljanja miliona građana.

Ona kontroliše većinu, daje glas onima koji su u manjini, informiše, zabavlja, obrazuje. U njoj ima mesta za sva mišljenja, za sve godine, za sve razlike - ona nije vlasništvo ni jedne stranke, nije vlasništvo vlasti, niti opozicije.

Blasništvo je građana Srbije. Samo oni imaju pravo da se na nju ljute, da je ispravljaju, popravljaju, ali je bitno da joj veruju.

Posle pedeset godina, čitava filozofija Televizije Beograd staje u naš slogan upućen građanima: "Vaše pravo da znate sve".

broj komentara 1 pošalji komentar
(subota, 23. avg 2008, 23:45) - kuba [neregistrovani]

veliko zadovoljstvo

Naravno posto sam mladi gledalac,nemogu da vam opisem koliko mi je krivo sto se ja nisam rodio u tom zlatnom dobu televizije.Sta drugo imam da kazem osim to sto je ostalo lepo zauvek ostaje lepo samo napred u dalju buducnost.Bilo bi lepo kad bi se sve stare emisije ponovo pojavile na ekranu smo novo snimljene ali sa istim scenarijom i odlicnom glumackom ekipom.U zdravlje RTS-u.